PISMO

  • Štampa

Sine dragi, ako voliš prirodu, životinje i ljude da bi poželeo da ih proučavaš i da im se približiš, ako se ne bojiš smrada leševa, izjava o patnji i ako se ne gadiš rana i čireva; dragi sine, ako ti nije teško da nemaš nikada ni trena potpune slobode, ako te ne ljuti ljudska neblagodarnost, ako se ne groziš bezobrazluka neznalica, ako se ne bojiš pomisli da odgovornost za tuđe patnje svaljuješ na svoja leđa; sine moj, ako ti nije krivo što te zovu samo onda kad te trebaju i što te zaborave odmah posle toga zbog odbojnosti koju tvoj poziv izaziva kod većine… Ako na prvo pitanje možeš mirno da odgovoriš sa “Da”, a na ostala, isto tako mirno sa “Ne”, onda dobro – prikupi svoju hrabrost i studiraj veterinu.

Za poziv veterinara potrebna je neka posebna sklonost pomoću koje on može da savlada svaku prepreku. U svakom slučaju, ako se osećaš pozvanim da se baviš ovim pozivom onda, pre nego se budeš konačno opredelio, nastoj da se sprijateljiš sa jednim seoskim veterinarom, ali još i s jednim u gradu koji svoj posao obavlja s nešto malo više uspeha i na finijii i čistiji način. Tu dvojicu pitaj za savet! Prirodno, oni će ti izneti strahovitu sliku svoga poziva – karikaturu istine. Oduzmi od svega toga koliko je potrebno pa onda sam rasuđuj. Tvoja mladalačka mašta i ljubav prema veštini kojoj bi želeo da se posvetiš, pružiće ti sasvim drugu predstavu o tome. Uporedi obe pa ih kroz stereoskop posmatraj zajedno, u isti mah. Slika koju ćeš tada dobiti biće ona prava koja te vodi u tvom rasuđivanju i koja će te dovesti do odluke. Pa šta će ti reći ta dva nezarobljena roba u medicini, kada ih upitaš?

Reći će ti da je, pre nego je postao veterinar, morao kao student da uči anatomiju na hladnom mramornom stolu, na kojem iseckani udovi i trula utroba izgledaju odvratno, a zatim da se bavi kliničkim posmatranjem u hladnim štalama gde se patnja sa bolom stapa u žalosno pobratimstvo. Reći će ti da su ono vreme i rad, koji studenta veterinarske medicine dovode do doktora, najduži i najteži. A onda, kada napokon dobiješ toliko priželjkivanu diplomu i misliš da si kao mladi Eusklap stigao u mirnu luku, tek tada nailaze visoke i opasne hridi koje sa svih strana prete tvojoj maloj lađi. Scila i Harbida mladog pomorca pojavljuju se ovde na sledeći način: ili na selu dobiješ odmah svoj tvrd i gorak hleb, ili (to biva mnogo teže) jedan finiji, ali na burnom i grozničavom poprištu nekog grada.