RASE OVACA

Sjenička ovca

Sjenička ili pešterska ovca dobila je ime po mestu Sjenici na Pešterskoj visoravni, koja se nalazi na jugozapadu Srbije na nadmorskoj visini preko 1000 metara.

Sa Peštera se ova ovca, zadnjih decenija, proširila na skoro ceo zapadni deo Srbije, severni deo Crne Gore, a ima je i u Bosni i Hercegovini.

 111

 

Sjenička ovca je jedna od naših najkrupnijih sojeva pramenki. Visina grebena ovaca iznosi oko 65, a ovnova 70 cm. Masa tela ovaca je u proseku 45, a ovnova 60 kg. Randman mesa je oko 42%. Grudi su joj dosta duboke, ali je grudni koš uzan.

Glava sjeničke ovce je obrasla dlakom koja je najčešće bela, sa crnim kolutovima oko očiju, s crno oivičenom gubicom donje i gornje usne i sa crnim vrhovima ušiju.

Noge su joj takođe obrasle dlakom, najčešće bele boje, a mogu biti crne ili prskane (crno-bela).

Sjenička ovca je dosta dobro obrasla vunom po donjem delu vrata i po trbuhu. Runo je otvoreno do poluotvorenog, a prinos relativno mali. Godišnji nastrig vune ovaca iznosi 1,4, a ovnova 2 kg. Finoća vlakna iznosi oko 38 mikrona, što znači C i D sortiment. Prema nekim saznanjima ovako fini sortiment vune sjenička ovca ima zbog toga što su u njenom stvaranju učestvovale azijske ovce s finom vunom, koje su Turci gajili na Balkanu u toku petstogodišnje vladavine.

Vijugavost vlakna je slaba, a randman vune iznosi oko 70%.

Prosečna mlečnost sjeničke ovce u laktaciji od 5-6 meseci se kreće od 60-80 litara računajući i mleko koje jagnje posisa.

Od 100 ovaca dobije se 11o-13o jagnjadi. Sjenička ovca spada u grupu dugorepih ovaca. Kasnostasna je jer prvi put ulazi u priplod sa 18 meseci, a porast završava u starosti od 3-4 godine. Ovce su šute, a ovnovi imaju dobro razvijne rogove u obliku spirale.

 

Vinterberg rasa ovaca

Ova rasa spada među najcenjenije rase postale pod uticajem merina. Nastala je u Zapadnoj Nemačkoj u pokrajini Virtemberg, po kojoj je i dobila ime. Virteberška ovca postala je ukrštanjem domaćih gruborunih ovaca sa merino ovnovima. Oplemenjivanje domaćih ovaca započeto je sa španskim merinom. U kasnijim fazama rada na stvaranju ove rase korišćene su francuske rase merino rambuje i merino prekos. Tako je, posle dugogodišnjeg rada (1786-1915. godine), stvorena virtemberška ovca kao tipična rasa za proizvodnju mesa i vune.

 

XXX

 

Merino virtemberg je krupna rasa, snažne konstitucije, živahnog temperamenta, smera proizvodnje meso-vuna, mada je i proizvodnja mleka dobro izražena. Životinje imaju glavu srednje dužine i širine. Vrat im je srednje dug, bez kožnih nabora. Grudi su dosta široke i duboke. Trup je srednje dužine, ali takođe dovoljno širok i dubok, a leđna linija je ravna. Muskulatura trupa je dobro razvijena.

Masa tela odraslih ovaca kreće se od 70-75 kg, a ovnova 100-120 kg. Prosečna masa tela jagnjadi pri rođenju iznosi oko 4,5 kg. Jagnjad, u uslovima intenzivnog tova, sa 90 dana postižu masu tela od oko 30 kg. Randman mesa kod ugojenih jagnjadi se kreće od 52-56%, a može biti i do 60%. Kod odraslih ovaca randman mesa se kreće od 47-48%.

Ovce su obrasle vunom bele boje, jedino su donji delovi nogu, glava i uši pokriveni belom dlakom. Runo je zatvoreno, sastavljeno iz cilindričnih pramenova. Godišnji nastrig neprane vune po ovci iznosi 4-4,5 kg, a u ovnova 6,5-8 kg. Prosečan randman vune je oko 50%. Debljina vunskih vlakana se kreće od 24-30 mikrona (A i B sortiment).

Virtemberška ovca se odlikuje dosta dobrom proizvodnjom mleka. U laktaciji od 6 meseci ovce proizvedu sa mlekom koje posisa jagnje oko 150 litara mleka.

Plodnost ovih ovaca je, takođe, vrlo dobra. Od 100 ovaca u boljim zapatima dobije se 120-150 jagnjadi.

Zbog izvanredne građe tela, dobre proizvodnje, dobrog zdravlja i veoma dobre aklimatizacione sposobnosti, ova rasa je izvožena, a i danas se izvozi u mnoge zemlje sveta. Ova rasa imala je posebno veliki značaj za unapređenje ovčarske proizvodnje u našoj zemlji jer je, pre svega, učestvovala u stvaranju pirotske oplemenjena ovce. Osim toga, poslednjih godina bila je glavni meliorator i mnogih drugih sojeva pramenke u našoj zemlji pri čemu su postignuti vrlo dobri rezultati.

 

Pramenka

 

Pramenka je pojam koji označava primitivnu ovcu, slabih fizioloških svojstava, koja je nastala u oskudnim uslovima ishrane i nege, a na koje se kroz duži niz godina dobro adaptirala. Vrlo je otporna i izdržljiva. Pramenka nekada je bila raširena po čitavoj Evropi. Intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje, primitivna pramenka je potosnuta produktivnijim rasama, tako da se u većem procentu održala samo na jugu Evrope i to posebno na Balkanskom poluostrvu.

U Srbiji se pramenka gaji na vrlo ekstenzivan način. U toku letnjeg perioda sve vreme provodi na planinskim pašnjacima, koji su najčešće oskudni u Ovčarstvo – tehnologija proizvodnje prinosu najvrednijih hranljivih materija, zbog siromaštva u pogledu botaničkog sastava paše. Zimi se drže u objektima, nastrešicama i nehigijenskim štalama, gde najčešće gladuju. Mnogi odgajivači ove rase ovaca, u potrazi za hranom, u jesen odlaze sa svojim stadima sa planina u ravničarske regione udaljene i po nekoliko stotina kilometara jer na ovim područjima u toku zime ovce najčešće nisu u mogućnosti da zadovolje ni osnovne potrebe u hranljivim materijama.

 

GGG

 

U našoj zemlji postoji više sojeva pramenke, koji se međusobno razlikuju po veličini, prinosu, kvalitetu i boji vune. Zajedničke eksterijerne odlike svih sojeva pramenke su: duga i uska glava, ovce su šute, ređe rogate, ovnovi su po pravilu rogati.

Vrat je srednje dužine, ili dugačak, ali dosta uzan i slabo muskulozan. Trup je srednje dužine i po pravilu nešto duži od visine grebena. Širine su slabo, pa i nedovoljno izražene. Grudni koš je srednje dug, dubok, ali uzan i pljosnat. Rebra su pljosnata i pružaju se koso unazad. Širina leđa i sapi je slabo izražena.

Noge su snažne sa jakim kostima, koje su povezane čvrstim zglobnim vezama. Pramenka ima čvrste papke koji su izdržljivi na duga pešačenja i terene.

Svi sojevi pramenke su kasnostasne životinje, koje polno sazrevaju sa 16-18 meseci, a porast završavaju u starosti od 3-4 godine.

Pramenka je ovca kombinovanih proizvodnih svojstava (meso-mleko-vuna). Proizvodnja ovčijeg i jagnjećeg mesa pramenke je dosta skromna, u zavisnosti od sojeva i nivoa ishrane, odnosno stepena utovljenosti životinja. Živa mera ovaca kreće se između 25 i 55, a ovnova između 35 i 80 kg. Od istih faktora zavisi i randman mesa, koji se kreće od 40-50 %.

Proizvodnja mleka pramenke je relativno mala, a znatno varira između sojeva (od 40-100 litara i više u laktaciji od 6 meseci) i usled uticaja ishrane.

Težina runa u proseku iznosi 1,4 kg. Randman vune se kreće od 55-70 %. Runo pramenke je sastavljeno, kao što i samo ime kaže, od pramenova koji su otvoreni0, dugački, grubi, šiljasti ili levkasti kod rudih pramenki. Vuna je mešana i sastoji se iz osjastih vlakana i puha. U zavisnosti od zastupljenosti osjastih vlakana i puha razlikuju se sojevi pramenke sa grubom i sojevi sa rudom vunom. Pramenka je slabo obrasla vunom po trbuhu i donjem delu vrata, a noge, glava i uši su joj obrasli dlakom.

Boja runa je najčešće bela, mada kod nekih sojeva pramenke runo može biti mrko pa čak i crno, dok ih je veoma mali broj sa šarenim runom. Dlaka koja pokriva lice i noge može biti različite boje, bele, crne, pravilno ili nepravilno šarena, žuto-bela, crno-bela, zatim žuta i prskana (bela sa crnim, žuta sa belim i slično).

Plodnost pramenke je relativno dobra. Od 100 ojagnjenih ovaca dobija se 100-110 jagnjadi. Porođajna težina ovih jagnjadi je između 2 i 4 kg, što zavisi od soja i nivoa ishrane majki. Jagnjad su otporna, a mortalitet je nizak.

U našoj zemlji postoji veliki broj sojeva pramenke koji su nastali u različitim klimatskim i ishrambenim uslovima. Imena su dobivali, obično, prema području postanka, planini i slično. Najpoznatiji sojevi pramenke su: sjenički, svrljiški, krivovirski, šarplaninski, ovčepoljski, kosovski, metohijski, pivski i drugi. Svi sojevi pramenke mogu se podeliti u dve grupe i to sojeve sa rudom i sojeve sa grubom vunom

Sojevi pramenke sa rudom vunom

U grupu pramenki sa rudom vunom spadaju sledeći sojevi:

sjenički,

svrljiški i

šarplaninski

Telo ovih životinja obraslo je nešto finijom (rudom) vuno nego ugruborunih pramenki.

Runo im čini prelaz od otvorenog do poluotvorenog. Sastavljeno je odpramenova levkastog oblika.

Pramenovi ovaca rude pramenke su kraći, a runo pretežno sastavljeno od prelaznih vlakana. Zbog veće gustine vune i finijeg vlakna, prinos i kvalitet vune ovih sojeva pramenke je bolji nego u gruborunih

Sojevi pramenke sa grubom vunom

U ovu grupu spadaju svi sojevi pramenke čije runo sačinjavaju gruba i osjasta, a veoma mali procenat finih i prelaznih vlakana. Runo je otvoreno, a pramenovi su dugački i šiljasti.

Zbog lošeg kvaliteta vlakna, vuna ovih ovaca nije interesantna za potrebe tekstilne industrije, nego služi kao sirovina u domaćoj radinosti, za izradu najgrubljih tkanina.

Najpoznatiji sojevi pramenke sa grubom vunom su:

pirotski,

krivovirski,  

bardoka,

karakačanski,

pivski i drugi.

 

AUSTRALIJSKI MERINO

Australijski merino je najpoznatija rasa ovaca za proizvodnju vune najfinijeg kvaliteta u Australiji, jer učestvuje sa preko 75% od ukupnog broja ovaca koje se danas gaje u Australiji. Ova rasa ovaca vodi poreklo od španskog merina. Planskim selekcijskim radom tokom dužeg niza godina, u uslovima povoljne klime i ishrane, stvorena je rasa koja se po svojim osobinama razlikuje od evropskih i američkih tipova merino rasa.

Australijski merino, pored nekoliko nabora na vratu (2-3) ima manje kožne nabore po telu i u predelu korena repa. Grubo se može podeliti na tri tipa i to:

 

 WWW

1. Merino sa finom vunom debljine vlakna oko 20 mikrona,

2. Merino sa srednje finom vunom debljine vlakna oko 23 mikrona,

3. Merino sa grubom vunom debljine vlakna oko 26 mikrona

Telesna masa odraslih ovaca iznosi 45-55 kg, a ovnova 70-90 kg. Godišnji nastrig neprane vune ovaca je 6-8 kg, a ovnova 8-10 kg. Randman vune je 40-45%. Elitni ovnovi godišnje mogu da proizvedu i preko 20 kg vune. Obraslost vunom ovaca je veoma dobra, jer su svi delovi tela pokriveni vunom bele boje.